Hercegovina je posljednjih deset godina vodeći izvoznik mladih u svijetu. Specijaliziranjem u području izvoza znanja i radne snage, uspjeli smo dobiti konkurentan proizvod na tržištu za kojim se trgaju vodeće velesile.
Ipak, paradoksalna je činjenica ta što izvozimo ono što nama fali. Hercegovački gradovi, mjesta, sela i općine ostaju bez mladih dok se s druge strane naglo povećava broj radara koji kontroliraju brzinu. Na potezu od Pologa do Duvna sve je veći broj radara i vozi se u koloni kao u jutarnjim satima niz Žovnicu prema Mostaru.
U školama je uveden predmet radarska kontrola gdje malobrojna djeca, koja su ostala u Hercegovini, putem posebnih algoritama izučavaju koji su radari aktivni taj dan na hercegovačkim cestama. U prvom razredu se brojanje ne uči po starom principu: Jedan, dva, tri, četiri, pet… već: Dobrič, Knešpolje, Trn, Kočerin, Rastovača… Djeca u ovim školama znaju sve odlike stacionarnih radara.
Posebno zanimljiva je i igra u vrtiću gdje djeca trebaju povezati aktivne/neaktivne radare s pripadajućim mjestom u kojem se nalaze.
Iz utjecajnih krugova MUP-a doznajemo kako se broj radara želi naglo povećati: „Do 2025. bi svaki čovjek trebao imati svoj radar. Dakle radar po glavi. Do 2030. godine bi broj radara trebao prerasti broj djece u svim županijama.“
Radari su postali toliko popularni da su se već u nekim općinama počeli donositi na babine kao pokloni.