Ljetno razdoblje je vrijeme raznih migracija. Do odlaska na dan na more u Makarsku, afričkih azilanata i njihovih pustolovina po Sredozemlju, no ne treba zaboraviti, a kamoli otpisati naše po dijaspori koji odmor za dušu traže u maternjem ognjištu.
Začuđujuća i pomalo nevjerojatna priča kruži po Stocu. Mirko K. (60) je povratnik s Novog Zelanda i odlučio je svoj kapital uložiti u gospodarstvo. Alojzije, naš najlucidniji i najzaintrigiraniji novinar obavio je sa sretnikom pomalo i bahat intervju, no Mirku nije smetalo i rado je pristao, a njegovu izjavu prenosimo u cijelosti:
“Prije svega, na početku bih volio otkloniti sve pesimisičke inačice moga imena koje se povezuje s mojim, pomalo ludim potezom. Zadnji put upućujem apel da me se prestane zvati ‘Mirko – džaba čeprko’, ‘Mirko, bolje ti je da si kući hrko’ i slično.
Nadalje, na prvi dodir bio sam oduševljen administracijom i birokracijom u BiH. Kod nas na Novom Zelandu je malo drukčije i monotonije. Sve se sredi za tjedan dana i odmah morate krenuti s poslom ukoliko nećete da vam propadne poticaj od 100 000$. Ovdje sam spoznao mnoštvo rođaka i sviđa mi se ta opuštenost. Ono ‘ma samo pomalo’, ‘sredit će se nešto’ i slične poslovne atrakcije su magnet za gospodarstvo.
Na Alojzijev upit da nam konkretizira poslovni put u BiH, Mirko je nastavio s oduševljenjem: “Prvo sam došao u općinu i tražio sastanak s načelnikom općine, no on je imao rođendan nećakovom nećaku i zbog neodgodivih obiteljskih obveza nije mogao sudjelovati, što u potpunosti razumijem. Kasnije su me poslali da kopiram kopiranu osobnu iskaznicu i kompletiran dokumentaciju. U MUP-u i CIPS-u sam postao inventar, no to je draž ovog ulaganja jer na Novom Zelandu ne bih imao priliku upoznati dobre prijatelje kao ovdje čekajući. Nakon potrebne papirologije morao sam skupiti još papirologije. Radnici, pogotovo radnice u općini su jako ljubazni. Možda znaju dreknuti, ignorirati vas, odbiti, ali sam uvjeren da su to jako srdačne osobe koje pretjerano ne iskazuju emocije. Neki spoj skandinavske profesionalnosti i talijanske temperamentnosti. U međuvremenu, općinski službenici su spojili godišnji odmor s Velikom Gospom pa sam ostatak mogao obaviti tek početkom rujna.”
Nažalost, ovo su bile neke od zadnjih poduzetničkih riječi nesretnog Mirka. Naime, čekajući potvrdu o nekažnjavanju koju je morao prevesti na hrvatski i maorski, napustio nas je u 77. godini života.
Njegov sin Tom K. (38) je izjavio kako ga žalosti da otac nije uspio investirati u rodni kraj, te da će on nastaviti. Naglasio je i kako su na dobrom putu jer su već preko pola papira prikupili.