Prvo dijete uvijek ima poseban status i uživa zaštitu poput zaštićenog svjedoka u Haagu. Kada se ispraksate na prvom djetetu, drugo i treće se u Hercegovini uglavnom sami odgajaju jer su roditelji više-manje svjesni svih potencijalno opasnih situacija s kojima se njihova čeljad može susresti i nešto opuštenije reagiraju na susrete ćoška taburea i djetetove glave.
Ključne mjere predostrožnosti iznose se od strane (ne)iskusne rodbine već na prvim većim okupljanjima – babinama.
Svako hercegovačko dijete nakon dva mjeseca postaje radno sposobno i u stanju je obavljati prve ekonomske transakcije. Nakon prvih posjeta rodbine, naglo poveća svoj početni kapital koji onda, prisilno ili ne, donira svojim roditeljima radi daljnjih investicija u njega ili kuću. Vjerojatno je to čin koji već u prvim danima izazove gnjev i bijes kod svakog djeteta te već u najranijoj dobi sebi rekne : E, neš više!
Babine su sjajna prilika da se roditelji pozabave sa standardnom rodbinom, ali i onom daljom s kojom su pomalo počeli gubiti kontakt. Prilika je to da čuju 1001 savjet od rodbine koja ima „životnu školu“ i ono što oni kažu reći će vam i doktor: Eto otiđi u doktora ako mi ne vjeruješ, isto će ti reć’. Mjere predostrožnosti jedna su od top tema. Što je dopušteno, a što ne?
Smije li se zapalit pred malim?
Uobičajeno pitanje određenog člana rodbine. Za potrebe ove priče, nazovimo ga tetak Rade. Rade je čovjek koji dimi šteku Marlbora na dan. Dimi kad se sekira. Dimi kad se ne sekira. On je jedan od onih koji između zalogaja kruha i kaš’ke graha, povuku jedan dim iz gušta pa se zakašlju i štrcnu grah na bijeli stolnjak.
Nakon što zadimi cijeli dnevni boravak u kojem se nalaze roditelji s djetetom i vidljivost bude k’o u Kruševu kad se spusti ona jutarnja magla, slijedi upit: Smije li se zapalit pred malim?
Majka će uglavnom stidno reći da ne smeta jer ga ne može ni na balkon poslat da ne zadimi veš – a lakše je dijete presvuć, nego veš opet oprat i razgrnut’. Otac s druge strane barata puno čvršćim stavovima: Nek se čeliči od malena!
Kako je razlog dolaska gostiju novorođeno dijete, nema smisla odnijeti ga u drugu sobu nego poput pehara stoji na sred dnevnog boravka. Zanimljivo je da već od malena možete skužiti hoće li djetetu ić’ u životu ili ne. Ako dim ide pravo u njega, kao u kafani kada pet ljudi puši, a dim ide u onog jedinog koji ne puši – onda znate da se i nije rodio pod najsretnijom zvijezdom. Ali dobro, tko zna – možda se i on propuši pa postane kao tetak Rade.
Motanje djeteta u deke
Duboko smo u osmom mjesecu u Mostaru. Prosječna temperatura od 41 stupanj u hladu izbija znoj i iz leda. Ljudi se skidaju i hodaju u gaćicama po kući. Već tradicionalni zeleni zastori su stavljeni da zamrače sobe, dok su ulazna vrata s jedne strane i prozor s druge strane otvoreni da stvore blagu cirkulaciju zraka u vidu promaje. I dok stariji skidaju sve živo sa sebe, one najopreznije majke i tada pokrivaju svoju djecu koja su tako od rođenja, unatoč velikim vrućinama, osuđena na motanje poput sarme u tri deke. I onda se roditelji čude što je dijete na slikama vas u goloj vodi.
Hrana
Hrana je posebna kategorija. Jadna novopečena mater čita na Mostarskim mamama i portalima kako dijete ne smije okusit’ jagode, sir, ni slučajno jaje dok ne napuni godinu dana, 2 mjeseca i 4.5 sata. Onda djetetu dođu baba i dedo i križaju malom suva mesa i daju mu sarme i japraka uz već standardni komentar: ‘Ajde boga ti draga. Šta ste vi jeli? Ošta ste vi t’liki?
Ovo su samo tri izdvojena slučaja s kojima se susreću mame na našim prostorima na razvojnom putu svoga djeteta, a prave fešte tek slijede – prvi rođendan.
Kraj drugog dijela.
PRVI DIO: Od rođenja do prvih babina
eroLUCIJA predstavlja serijal života Hercegovca – od rođenja pa do posljednjeg dana.