Za mnoge kršćane priprava za Uskrs sigurno pripada u jedno od najvažnijih godišnjih razdoblja za njih. Da Velika subota doslovno bude „velika“ pobrinula se grupa mostarskih entuzijasta koja je za svoj umjetnički etno-naturalistički performans zauzela veliku površinu na Planinici (brdu poviše Mostara) od 2000 četvornih metara. Grupa je višednevnim trudom i zalaganjem na kraju nacrtala simbol hrvatske državotvornosti – šahovnicu, naglasivši kako se radi o plodu ljubavi koju nesebično daruju Gradu Mostaru i svim građanima pred predstojeći najveći kršćanski blagdan Uskrs.
Teze kako se mladi sve više okreću subverzivnijim načinima proslave ovog blagdana, mogli smo potvrditi na mostarskoj tržnici gdje smo zatekli veselu Mandu (73) koja je to opisala na svojstven način: „Ma slušaj sinko, ne moreš ti tražiti da bude sve k’o prije. Ne more. Meni je jasno da mladi danas hoće nešto novo, hoće nešto drugo. Nakon što su ovi momci gori taj neki grb crtali šta ti ja znam, meni je porasla prodaja kamenčića. Evo nu, tabla kamenčića 5 KM. Jeftinije je od jaja, a mladi kažu da im ovo više paše. Ja mislim da je đava sve to odnio, ali neću se miješat dok god posla ima. Pa nu, je li tako… Evo ti reci.“
U razgovoru s A. Č. (37) koji je bio jedan od aktera pri umjetničkoj instalaciji dobili smo neke zanimljive odgovore. On nam je otkrio kako se ovo planiralo mjesecima i da mu je izuzetno drago da se i ostvarilo. Rekao je da svi moraju znati čiji je Mostar. Na naš upit imaju li Židovi pravo u gradu na Neretvi ocrtati jedan od svojih simbola, on je rekao kako ne mogu jer nemaju niti jedno svoje brdo, dok je ovo urađeno na hrvatskom brdu. Naš sugovornik je pred kraj razgovora, što bi se reklo u narodu, izletio, te nam potvrdio planove za budućnost izjavivši: „Gledajte, tek smo počeli. Vjerojatno će i oni sad probati nešto crtati i obilježavati, ali mi se ne smijemo predati. Što prije trebamo dogovoriti suradnje s velikim tvornicama boja i lakova kako ne bi bili u zaostatku. Imamo neke geostrateške lokacije koje su nam bitne. Npr. na Stari Most ne smijemo pomišljati, ali je Neretva ostala otvoreno pitanje. Ja se nadam da ćemo do idućeg Bajrama probati Neretvu prekriti u našu trobojnicu pa da smo mirni dalje.“
Zavod za heraldiku Federacije BiH nije imao odgovora, a niti vremena na naša postavljena pitanja. Također, valja naglasiti kako smo dobili brojne zbunjene upite o povezanosti ovog umjetničkog performansa s proslavom Uskrsa. Mnogi vjernici (prije svega katolici) su nam se obraćali bijesni smatrajući kako ovo ne dolikuje njihovom po mnogo čemu najvažnijem blagdanu – Kristovu Uskrsnuću. Ta pitanja ostavljamo otvorenima onima koji su puno kompetentiji od nas i koji mogu dati poveznicu na nacionalno-vjerski poklon gradu sastavljenom od mozaika šahovnice, Velikih dana, kao i same uskršnje poruke koja je tog dana predstavljena čitavom gradu, državi, ali i regiji.
Ovim su mnoga pitanja ostala otvorena, pogotovo u turbulentnom vremenu ugroženih osnovnih načela demokracije kao što su parlamentarni i slobodni izbori, odluka o budućnosti ovog hercegovačkog bisera i njegovih stanovnika, nikad aktualnija nova-stara podjela grada. Je li čin s Planinice i konačna, bešćutna i drska podjela grada, a to je, koliko god bizarno zvučalo – reljefna podjela?