Mnogi su proteklih dana suosjećali s nemilim scenama vatrene stihije po Dalmaciji. Empatija posebno pogađa one koje bi ista sudbina mogla pogoditi, tako su najuznemireniji bili stanovnici Hercegovine i crnogorskog Primorja. Nije dugo trebalo čekati da bi se strahovi obistinili, s tim da je Crna Gora prošla puno gore i bolnije za razliku od Hercegovine.
No ono što se dogodilo u Hercegovini, preciznije u Mostaru, ostat će zabilježeno u kronikama. Požar koji je danima tinjao, te prijetio ogromnim razmjerima preko noći je utihnuo.
Na taj račun su se zbijale šale da je i požar odustao od Grada Mostara. Grupa mladića na Rondou s ponudom u rukama je komentirala kako je i vatra poprimila mostarski mentalitet i jednostavno joj se nije dalo gorjeti.
Jedan od očevidaca s terena koji je bio u stanju pripravnosti kazao nam je kako građani nisu imali potrebu strahovati jer su oba vatrogasna kamiona iz 1963. bila spremna na najgoru eskalaciju, a 17 vatrogasaca je neumoljivo bdjelo nad okriljem Kobilovače tih dana.
Drugi su izjavljivali kako se požar vjerojatno preplašio zujanja brojnih kanadera i riječi prof. dr. Ante Kvesića, ravnatelja mostarske Sveučilišne bolnice koji je izjavio da će zaposliti 400 radnika i poduplati dosadašnje usluge, te personificirajući ovu goruću neman, dodali kako si požar nakon Splita i Dalmacije nije mogao priuštiti novi bolni poraz.
P.S. Svaka čast vatrogascima koji unatoč nehumanim uvjetima rada, uspijevaju obavljati svoj posao.