Godina mi je dvadeset i treća. Ljubovanje sa srednjoškolkama i studenticama nije više moja sreća. Vakat mi je k’o stari momak, tražiti nešto ozbiljno ili ću sam na vječni konak. Nisam nikad bio vele ambiciozan, a iz tog razloga ni baš graciozan. A ti? Ti si baš takve uvijek htjela. Mlade, truntave, iskvarene, lijene. Samo su trebali da te cijene.
Iako si s izvana djelovala kao profinjena dama, iznutra si bila kao ona Kitićeva, kraljica s trotoara. Izvana te krasi zapadnomostarski arhitektonski romantizam, iznutra te sputava amsterdamsko-ukrajinski metaforizam. Mnogima si bila prva ljubav, prvi odrađen staž. Drugima je vječna ljubav s tobom bila neka posebna draž.
Raspitivao sam se za tebe odavno. Čuo sam sve i svašta, zvučalo je baš ogavno. Bivala si i incestualna. Bivala si i homoseksualna. Transeksualnost me, također, ne bi iznenadila. Bila bi crna lista Željke Markić. Bila si, zapravo, trenutak. A trenutak je uvijek obavijen emocionalnim iracionalizmom.
Ulijevala si mi neku sigurnost pa sam mentalno prebrodio i sve tvoje afere. Posebno kažu voliš mostarske Ere. Od prijatelja sam saznao, 10 milja tražiš da bih se barem malo među hrpom drugih razaznao. Pošteno rekoh. Negdje je to cijena za jednu noć, a ti za te pare muškarcu nudiš za cijeli život moć.
O najdraža, da su sve djevojke poput tebe pa da ne gledaju ni tko si, ni što si, ni odakle si, ni koje vjere. Da je bitno samo jedno. Da je bitno da si HDZ. Ljubio bih te danima, ljubio bih te noćima, po jeftinoj kad su nam svi portiri po teletekstima.
I prijateljice si imala samo po noći, dok ste skupa stajale na cesti, neće li onaj pravi doći. Jedna je bila na skupom glasu kao cijena megabajta bosanskohercegovačke mobilne mreže na inozemnom atlasu. Niti druga jeftina nije bila, cijena joj kao kuverta koju daješ doktoru pred operaciju, da dobije krila.
Na kraju večeri bi se uvijek jednom muškarcu vraćale, vašem makru kojem ste sve pare ispovraćale. Zvale ste ga Dragi, ali ne zbog njegove dobroćudnosti. Već zbog straha. On je upravljao vama, vašim mušterijama. On je upravljao vašim svijetom, vašim svemirom. On je bio vaš bog.
Na trenutke si djelovala impozantno, na trenutke si imala obrise favela. Vjerovao sam u tebe do kraja, no štih amsterdamskog crvenila i ludila te pobijedio. Možda si morala tako, možda te država nije štitila od svodnika. A možda su svodnici država. Ah, slatkoćo moja, možda sam i ja podsvjesno svodnik, ali bez moći.
Ja nisam jedan od 300 probranih koje nisi ni birala. Biblijsko proročanstvo se ispunilo jer se obistiniše riječi da ne izabraste Vi mene nego ja izabrah Vas. Kažu mi da te ljubi i par splitskih FESB-ovaca, da ima ponešto zagrebačkih FER-ovaca, hlapte za tobom i mostarski FSR-ovci. No tajne neodoljivih socijalnih radnika, teologa, politologa, povjesničara umjetnosti ćeš ponijeti sa sobom u grob. Možda je i bolje. I za tebe, a i za njih. Pa i za mene, dok natežem u Mliječnom singapursku košarku manje koševa.
Prođoh neki dan Šantićevom. Vidjeh te, stajala si kao uvijek pored bazena. I dalje si ona ista. Na tebi se reda i staro i mlado. Dokle misliš tako pitam sebe? Pa ne može ni to vječno. Ili možda ipak može, pomislih. Koliko ih je samo oboljelo kad su ušli u tebe? Ali izgleda da si ti bolest koju si svatko želi priuštiti.
Umrijet ćeš i ti jednom, a s tobom i svaki zavodnik s kojim si ljubovala jer nije naučio na drugo. Znao je samo s tobom, u tvoja četiri zida, s tvojim pravilima. A za to vrijeme su mnoge druge stasale i tvoje ljubavnike davno premašile. Laku noć, draga Elektroprivredo. Bilo mi je drago.